Kontakt broj: +385 1 481 6282

HKDU mora voditi MAKROEKONOMSKU POLITIKU koja se ostvaruje kroz :

- stabilne cijene

- nisku inflaciju

- stabilan tečaj i druge parametre, koje treba uskladiti sa temeljnim parametrima makroekonomske politike,

uz:

- gospodarski rast

- ubrzano zapošljavanje

- povećanje proizvodnje i izvoza

A.) BRŽI RAST

Cilj bržeg rasta je prosperitet i kvaliteta življenja. Takvom politikom omogućuje se:

- STOPA RASTA BDP-a za prosječno 5 godina (5-7 %)

- PROIZVODNJA – gospodarski rast (7 %)

- IZVOZ – godišnji rast (20 %)

- UVOZ – radikalno smanjiti, osim najnužnije u opremi, sirovinama

- INVESTICIJSKA ULAGANJA – povećavati ulaganja u proizvodnju (2% godišnje od BDP-a ali najviše do 25 %)

- ZAPOŠLJAVANJE – ubrzati stopu rasta

- HITNO ZAVRŠITI RESTRUKTURIRANJE PODUZEĆA

- OBAVITI DO KRAJA PREKVALIFIKACIJU NEZAPOSLENIH

- unapređivati i učiniti prosperitet tzv. MALOM GOSPODARSTVU – obrtu, zadrugama i tzv. malim i srednjim poduzećima koji mogu kroz 5 godina zaposliti 150.000 ljudi

- REFORMU ŠKOLSTVA – hitno završiti

- SMANJENJE RASHODA U PRORAČUNU ZA 3-5%

Dugoročni stabilni razvoj posebno za malu zemlju kao što je Hrvatska, jednostavno ne može biti ostvariv bez izvoza, što očito upućuje i na potrebu promjena u modelu rasta, koji se u Hrvatskoj pretežno oslanja(o) na impulse s domaćeg tržišta i na unutrašnjoj potrošnji, zasnovanoj i na zaduživanjima, dakle na tuđoj akumulaciji.

Demokršćani to moraju promijeniti i oni to znaju kako učiniti.

ZAOKRET U POLITICI:

- u proizvodnim kapacitetima

- popunjavanje kapaciteta

- u ljudskim kapacitetima – zaposliti kroz 5 godina bar 150 000 novih ljudi

i doći do stope nezaposlenosti 12 %

- privatizacija – kontrola i revizija privatizacije hrvatskog gospodarstva

- u financijama

– devizne rezerve svesti u normalu oko 2,5 – 3 mlrd.

- depoziti u bankama su previsoki, smanjenje zaduživanja u inozemstvu,

smanjivanje vanjskog duga

- preostale nelikvidne banke sanirati i ozdraviti

- Hrvatska ima 60 banaka i 100 štedionica (gotovo 90 % u stranim rukama)

- kamatne stope – svesti sa sadašnjih 14 % na 7-9 %

- likvidnost – od sadašnjih dugovanja svesti na podnošljivost

- deficit u robnoj razmjeni od 5,8 mlrd. $ svesti na suficit u izvozu

- PDV – uvesti tri stope za sve artikle 18 %

- osim za turizam – ako želimo biti zemlja turizma 6 %

- za hranu, knjige te dječju hranu i potrepštine 0 %

- doprinose

– regulirati ih tako da budu stimulans za zapošljavanje, to znači da odgovaraju bar konkurenciji u susjednim zemljama

– provesti poreznu i fiskalnu politiku.

B.) STABILNI UVJETI:

Kriterij stabilnosti:

- društveni brutto proizvod (BDP) po glavi stanovnika povećati sa sadašnjih oko 5.000 $ na 10.000 $ po stanovniku kroz pet godina,

- BDP uskladiti sa rastom državnog proračuna,

- za 2003. godinu statistički zavod predviđa BDP oko 174 mlrd. kuna

- inflacija – treba ju zadržati na oko 3-4 %

- vanjski dug – sada iznosi oko 15 mlrd. $,a do 2005. g. a trebao bi iznositi oko 9 mlrd $,

- usklađivanje najbitnijeg dijela domaćeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU,

- u proizvodnji hrane regulirati carinske odnose, zatim regulirati uvoz hrane i doći u poziciju da izvoz bude veći od uvoza,

- štednja potiče rast – doći do stope štednje od 10 %

- veća zaposlenost – stvoriti uvjete da nezaposlenost bude 7-8 %

- smanjenje državnog proračuna, u 2003. godini izvršiti rebalans na niže (za oko 8 mlrd. kuna) i trebao bi biti na nivou 2002. godine oko 48 mlrd. kuna. Državni proračun mora biti u BDP-u oko 35 %, a zajedno sa ostalom javnom potrošnjom 45 %, a ne kao do sada, kada je bio između 60 i 70 %

- reforma energetskog sustava pri čemu je bitno uključivanje u međunarodno tržište energije, osiguranje više pravaca priključaka na međunarodne mreže i dobava iz više pravaca za sve umrežene sustave i dr.

C.) RAZVOJ:

- uključivanje u Euro integracije

- reforme sustava – mirovinskog, zdravstvenog i obrazovnog,

- zakonodavstvo – zakonsku regulativu uskladiti sa socijalnom državom i neovisnim sudstvom,

- skladan regionalni razvoj – ostvariti supsidijarnost i usklađivati je u lokalnoj upravi i samoupravi – uravnotežiti razvitak regija. Zaštita okoliša treba zauzeti značajno mjesto.

- Strateški ciljevi:

- poljoprivreda – ratarstvo, stočarstvo, voćarstvo, povrtlarstvo i ribarstvo.

- turizam – na moru, planinama i seoski (malo gospodarstvo)

- industrija – srednja i manja poduzeća, najviše do 250 zaposlenih,

- brodogradnja, prikladna i isplativa

- drvna, metalna, kemijska i tekstilna

- usluge – informatika, infrastruktura i transport

- promet:

– cestogradnja

- željeznički promet

- luke

- vodeni promet i putovi

- Hrvatska ima posebnu odgovornost u zaštiti mora, jer razvoj gospodarstva izravno ovisi o očuvanju ekološke kvalitete mora.

- pitka voda je jedan od glavnih prirodnih resursa Hrvatske, a ne poštuju se mjere zaštite voda,

- za zaštitu okoliša umjesto 1 % od BDP-a treba izdvojiti 5 %

D.) DRŽAVNI PRORAČUN

I DALJE RAZVOJAN I SOCIJALAN

Državni proračun je temeljni dokument gospodarske politike čije cilj nije osiguravanje vladavine i učvršćivanje moći, nego poticanje poduzetništva, rasta gospodarstva te briga o rješavanju socijalnih problema. On služi i kao instrument kojim država utječe na ekonomsko stanje zemlje te kao sustav kontrole prikupljanja i trošenje proračunskih sredstava.

Državni proračun, znači, izravno i neizravno snažno utječe na mogućnosti zapošljavanja, visinu plaća, mirovine, dječjeg doplatka, zdravstvene zaštite te stanje, razvoj i cijene usluga komunalne infrastrukture, vode, čistoće i ulične rasvjete, dakle, čak i na neposrednu sigurnost građanskog života i državnu sigurnost. ˝Nikada ne treba smetnuti s uma da je u proračunu javni novac, koji se mora koristiti za javne interese˝.

Analizirajući temeljni cilj osiguranja razvoja države i društva dolazimo do zaključka kako bez razvoja nema ni blagostanja, ni socijalne države. Razvoja nema ako nema investicija i zapošljavanja. Investicija nema ako ne postoji interes za ulaganjem.

U Hrvatskoj su prilike u gospodarstvu takve da se bez državne intervencije ne mogu u nekoj doglednoj budućnosti očekivati promjene na bolje, odnosno autonomno uspostavljanje dobro funkcionirajućeg tržišta. Stoga treba voditi ˝aktivnu poreznu politiku˝, što znači da se raznim mjerama, kao što su porezni i drugi poticaji u obliku diferenciranih stopa, sniženja stopa olakšica, oslobađanje od poreza i sl. mora utjecati na pokretanje gospodarstva iz letargije u kojoj se sada nalazi. Nije ipak sve u porezima. Pitanje ugleda kakav Hrvatska ima u svijetu za privlačenje stranih ulagača je isto tako važno mjesto, ako ne i više. Kakav je taj ugled?

Loša politička klima, visoke kamate, mala ponuda novca, velike obavezne rezerve, nedovršeno rješenje privatnog vlasništva, sigurnost, korupcija, još uvijek velika nelikvidnost, preveliki troškovi poslovanja, posebno troškovi rada i drugo, sve to čini vrlo složenu situaciju i odluku da li ulagati u našu zemlju ili ne. Dodamo li ovim teškoćama i usvojenu poreznu reformu, bojimo se da će pokrenuti nekoga gospodarstvenika na investiranje.

Naime, poreznom reformom ne vidi se kako je koncipirana razvojna ekonomska politika vlade, jer u okviru nje ne postoji:

- izvozna politika

- turističko-poljoprivredno-industrijska politika

- politika zapošljavanja

- poticajne mjere, subvencije – vrlo neselektivno odabrane

- razvoj znanosti

SOCIJALNI PROBLEMI

Ovogodišnji proračun je spašavatelj vlasti, budući svojim poreznim zahvatima neće izazvati pozitivne promjene. Razvojne teškoće sigurno će izazvati i socijalne teškoće i brige. Ali, zato je socijalna demagogija sve prisutnija, čak do toga kako je proračun čak i previše socijalan.

Ponovno socijalističke floskule i spašavanje vlasti. Proširena socijalna prava, posebno stvaranje duga prema umirovljenicima u socijalna prava, u najmanju je ruku demagogija.

Dug prema umirovljenicima je obveza, a ne socijala. To je gotovo polovica izdvajanja za socijalne potrebe. Dug umirovljenicima rješavati bez mirovinske reforme je zabrinjavajući čin i čini se nemogućim za vraćanje. Nepošteno je čak zarađen novac u radnom vijeku umirovljenika stavljati u socijalu. Gdje je dostojanstvo čovjeka?

Za ovo rješenje problema jedini je izlaz u razvoju države, rastu BDP, povećanju izvoza i smanjenju nezaposlenosti.

Najvažniji dio socijalne skrbi je proširenje izdataka za dječji doplatak, nesmanjivanje mjesečnih naknada za rodilje, neskraćivanje trajanja plaćenog porodiljinog dopusta, za pomoć jaslicama i vrtićima, pomoć invalidima domovinskog rata i drugim invalidima, braniteljima i njihovim obiteljima kao i klasična skrb (beskućnici, javne kuhinje, domovi, ovisnici i dr.) nezaposleni i sl. trebala bi biti i najveća briga državne vlasti, čitavog društva. Socijalna briga trebala bi se osjetiti i u proračunu.

Nažalost, tu nismo darežljivi ni socijalno osjetljivi. Rješenja ima. Krivo stečena prava moraju se kresati, hitno i odlučno. Uštede, skupe države, moraju se daleko više osjetiti i oštro kresati kao na primjer na stavkama luksuzne potrošnje, održavanje skupih automobila, tekuće održavanje zgrada, reprezentacije, gradnje spomenika, ukidanje prevelikog broja ministarstva – (sa 19 smanjiti na 12, kao što imaju Talijani) prevelika administracija – birokracija, prevelike plaće i sl. Razvojni gospodarski program je i najbolji socijalni program.

Nije dobro što se u javnosti obezvrjeđuje kršćanske duhovne i moralne vrednote koje još žive u narodu. Trebamo se pitati kako sada odoljeti neoliberalnom sveobuhvatnom shvaćanju tržišta. Kako odoljeti grabljivom kapitalizmu koji uzima maha ne samo kod nas nego u svim tranzicijskim zemljama. Odgovor moramo dati sami kroz kršćanska načela, socijalni nauk Crkve te pokušati tako doprinijeti procvatu gospodarstva.

E.) POTPUNIJA SLIKA O BOLJEM ŽIVOTU

Potpunija slika o boljem životu dobije se tek kada se podacima o životnom standardu i kupovnoj moći dodaju i podaci o:

- vladavini prava

- slobodi izbora

- prihvaćanju europskih standarda

- socijalnoj sigurnosti

- efikasnoj i vjerskoj ravnopravnosti

- otvorenosti tržišta

- zaštiti potrošača

- i nizu drugih pokazatelja

Dio pokazatelja ima kod nas pozitivan trend. Ali u većini segmenata nije dovoljno ili gotovo ništa učinjeno. Vladine mjere nisu uopće dale očekivane rezultate. Nije mjerilo dobrog života zimsko skijanje i kupljeni novi automobili. Na skijanje se naime ide uz minimalne troškove (uz sarmice i sl., kao Česi nekad na ljetovanje u Hrvatsku; a automobili su isključivo na kredit koji su u 2002. godini povećani za 40 % i prešli su sve mjere zaduživanja. Posljedice će se osjetiti u ovoj i idućim godinama zbog vraćanja duga).

Živi li se kod nas bolje prema onome što smo imali 02. siječnja 2002. godine ili prema ovome što smo očekivali da ćemo imati 2003. godine? Procjenjivanje ili prosuđivanje o životu u Hrvatskoj primarno je osjećajno, a ne činjenično. A kakve su činjenice?

1. Nezaposlenost je i dalje problem broj jedan.

2. Još uvijek oko 100 000 ljudi radi, a ne prima plaću.

3. Korupcija uzima sve više maha i ne rješava se.

Ako se želi spasiti država moramo je promijeniti. Mnogi socijalni zahtjevi, pa i stečevine, koji su prije pola stoljeća bili opravdani danas su izgubili smisao. Ipak, ne bi se smjeli oslanjati samo i isključivo na socijalnu državu nego i na vlastite sposobnosti i sredstva.

Prijeko su potrebne reforme:

- zdravstvenog i mirovinskog osiguranja u kojima se novac nerijetko rasipa, zatim reforme socijalne politike koja pruža utočište i neradnicima, poreznog sustava koji previše opterećuje plaće, a premalo ostale izvore dobiti – sve s ciljem da društvo i država postanu konkurentni u nemilosrdnom nadmetanju što ga zahtijeva globalizacija.

Dok se globalizirano društvo humanizira, valja u njemu opstati.




Parse error: syntax error, unexpected T_ENDIF in /home1/smitza/public_html/hkdu.hr/wp-content/themes/newline/footer.php on line 32