MEĐUNARODNE INTEGRACIJE

Nema nikakve dvojbe da je Hrvatska životno zainteresirana za tijesnu suradnju s Europskom Unijom i NATO-om, pa i za punopravno članstvo u tim organizacijama. Hrvatska je mala zemlja i ima svoje specifične probleme pa nesmije nekritički srljati u tako velike integracije, kao što se nemože i nesmije voditi politika izolacionizma.

Jedan od krucijalnih problema, iz kojih se može sagledati kompleksnost te teme, je demografska slabost Hrvatske. Zatim uspostavljanje dobrih odnosa sa susjedima u regiji, i to takvih odnosa kakvi vladaju u Europskoj Uniji. To, trenutno Hrvatska nemože bezrezervno učiniti, a da se istodobno ne izloži velikom valu imigranata iz susjednih zemalja.

Zato treba najprije izbalansirati uvjete života i standard u susjednim državama. Ovo nema nikakve veze sa ksenofobijom ili vjerskom isključivošću, nego da su male zemlje zbog svojih specifičnih problema mnogo osjetljivije na procese integracije i globalizacije.

HKDU je za eurointergracije, pri čemu EU vidi kao zajednicu u kojoj će biti očuvan nacionalni identitet svih njezinih članica. Mi smo za Europu nacija.

GLOBALIZACIJA

Globalizacija predstavlja skup procesa koji se odvijaju preko granica nacionalnih država. Čovječanstvo danas, u procesu globalizacije, treba zajednički etički kodeks koji neće održavati dominaciju određenu socijalno ekonomskog sustava ili kulture, već sliku čovjeka kakvim ga je Bog stvorio, i u kojem se raspoznaju univerzalne ljudske vrijednosti koje moraju biti vodiči i u razvoju i u napretku čovječanstva.

REGIONALNI SUSJEDI

Iako je Hrvatska bila u ratu, njezin dugoročni interes je politika dobrosusjedskih odnosa. Ne želimo izvoziti našu demokraciju i miješati se u unutrašnje stvari susjeda, jer to nije u njezinom nacionalnom interesu.

Hrvatska mora biti vjerodostojni partner sa svim važnijim europskim državama, a sa svojim susjedima razvijati odnose koji će biti sukladni njezinim interesima i komplementarnim interesima međunarodne zajednice.

Neprihvatljiva je politika koja Hrvatsku neovisno o njezinim interesima gura u balkanske asocijacije. Motiv regionalne suradnje opravdan je samo ako je vođen realnim razvojnim interesima.

POLITIKA PREMA BIH

HKDU ne prihvaća stajalište kako Hrvatska nema nikakvih interesa u BIH i prema kojem je ta država za našu zemlju kao i svaka druga. To je u suprotnosti s Hrvatskim Ustavom ali je i suprotno interesima međunarodne zajednice.

Prvi hrvatski interes je zaštita hrvatskog naroda u BIH. To je ustavna obaveza. Drugi interes je razvojna suradnja sa BIH jer je potrebna objema državama. Treći je interese strateški i sigurnosni, zbog svoje teritorijalne konfiguracije. Hrvatska u tom slučaju mora voditi aktivnu politiku sigurnosti prema BIH.

SURADNJA S ISELJENOM HRVATSKOM

Neshvatljivo je današnje stanje kao da je zaboravljena hrvatska dijaspora. Kao da se zaboravilo da je ta dijaspora u najtežim trenucima novije povjesti hrvatskog naroda dragovoljno i iz ljubavi prema svojoj domovini dala svoj neprocijenjivi doprinos, bez kojega se Hrvatska nebi mogla obraniti i bez kojega bi mnoge rane puno teže i duže zacijeljivale.

Hrvati iz dijaspore, u iskrenom zanosu što je hrvatski narod stekao i izborio međunarodno priznatu samostalnu državu, pokušali su se vratiti u zemlju svojih očeva želeći unijeti sve što su stekli i sposobnosti, i znanja, i kapital, a naišli su na zatvorena vrata, čak i na neprijateljski stav, pogotovo ako nisu bili spremni dijeliti šakom i kapom birokratima svih razina. Mnogo građana i danas živi od pomoći što ju prima od svojih u inozemstvu.

Hrvatska dijaspora koliko je s jedne strane dokaz tragedije hrvatskog naroda toliko je s druge strane potencijal koji bi trebalo na korektan, pravedan i znalački način uključiti u riješavanje sadašnje ukupne hrvatske krize.

Država matica dužna je podupirati nacionalni identitet hrvata u dijaspori, stvoriti slobodne prostore za djelovanje predstavnika, te dijaspore u političkom, gospodarskom, kulturnom i socijalnom području, te omogućiti da u današnjoj državi dođe do izražaja sva stvarna hrvatska pamet, sposobnost i kreativnost.

SURADNJA S HAAŠKIM SUDOM

Hrvatska je obavezna surađivati s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, jer ta obaveza proizlazi iz Rezolucije 827 Vijeća sigurnosti UN-a i Ustavnog zakona o suradnji s tim sudom.

Međutim, ta suradnja nemože i nesmije biti bezuvjetna, ona ne smije biti bezpogovorno ispunjavnanje naloga i zahtijeva upućenih iz Haaga. Ona mora voditi računa o ustavnoj jednakosti hrvatskih građana pred sudom, kao i o njihovim ljudskim pravima.

To načelno znači, da bi se sada smjeli izručiti samo oni osumnjičeni hrvatski državljani koji su osobno odgovorni za konkretne delikte, koji su u vrijeme izvršenja bili određeni kao kaznena djela u Kaznenom zakonu RH i za koje je bila određena kazna. Hrvatska je isto tako dužna u svojoj suradnji sa Haaškim sudom voditi računa o tome da se ne zaboravi na kontekst i uzroke rata u Hrvatskoj, na to tko je bio agresor, a tko žrtva.

POVRATAK SRBA U HRVATSKU

Hrvatska mora zastupati pravo povratka svih izbjeglica u svoje domove. Na taj način valja gledati i na povratak izbjeglih hrvatskih srba. Pri tome se, međutim, ne smiju zanemariti i vrlo ozbiljni problemi koji su s takvim povratkom povezani.

Zbog toga su neprihvatljivi bilo čiji diktati jer ne vode računa o sigurnosnim problemima koji tako nagli masovni povratak nosi. Tu treba voditi politiku realnog humanizma, jer u zemlji još uvijek nisu riješeni problemi hrvatskih prognanika i drugih ratnih stradalnika.

DOVRŠETAK PRIVATIZACIJE

Privatizacija se općenito vrši zbog dva temeljna razloga:

a) prvi je očekivanje da će privatni vlasnik bolje vodit brigu o poslovanju, pa će ono biti učinkovitije, tj. dostići će konkurentnu sposobnost na tržištu,

b) drugi je razlog potreba za svježim kapitalom koji bi se koristio za investicije i druge potrebe narednog gospodarstva i države, ali nikako za potrošnju.

Privatizacija je kod nas vršena najčešće s nekim imaginarnim menadžerskim kreditima i starom deviznom štednjom, tada je svježi kapital izostao. Proizvodnja se nije oživljavala, smanjivao se broj zaposlenih i dr. Tu nije bilo velike koristi za narodno gospodarstvo.

Vlast, u procesu privatizacije, mora kupcu ili partneru postaviti uvjete:

- koliko će svježeg kapitala uložiti

- koliko će radnih mjesta jamčiti

- kakve su mu sposobnosti da poveća proizvodnju

- i otvoriti nova radna mjesta

Ako vlast nije svojom regulativom i zakonodavstvom ostvarila uspješnu privatizaciju onda je to jasan propust u ostvarivanju već spomenutog gospodarskog partnerstva i zaštiti interesa narodnog gospodarstva.

KORUPCIJA

Korupcija je naša nacionalna sramota i morala bi biti naša prva PREOKUPACIJA. Na temelju iskustva gospodarskog svijeta utvrđeno je da korupcija u bilo kojem obliku ne samo osporava, nego praktično blokira gospodarski rast.

Kako se onda protiv svega toga boriti?

Prema svijetskim iskustvima borba se protiv korupcije vodi u dvije faze:

- preventivnim i

- antikorupcijskim zakonodavstvom

Preventiva podrazumijeva uvođenje pravilnika koji se naziva ETIČKI KODEKS I PONAŠANJE U POSLOVANJU. On pomaže svakom pojedincu da radi i posluje u strogoj privatnosti sa slovom i duhom zakona i opredjeljenjem za visoke standarde poslovanja i osobne etike (etokracija).

Bez etičkog ponašanja u poslovanju nije moguće ostvariti značajni gospodarski napredak.