Održivi – trajni razvoj pojmovno je definiran 1987. godine u Brundlandu kao «trajni razvoj koji zadovoljava aktualne generacijske potrebe bez oduzimanja budućim generacijama mogućnost da oni sebi nađu odgovore.» (poznato je npr. da je kroz povijest uvijek bio problem kako sačuvati eksploataciju šuma: u vremenu, ne sasjeći više šuma nego što se može obnoviti). Kršćanska globalna solidarnost i ekološko obraćanje postavlja pred nas neka temeljna pitanja.

- Tko smo?

- Kako smo došli?

- U što vjerujemo?

- Kamo mislimo ići?

Nije zato čudo što nacija, društvo, u kojem ne postoji konsenzus ni ti oko elementarnih činjenica i civilizacijskih vrijednosti pred političkim potresima sve cvili i škripi, reagira kričavo. Dolazi odmah do podjela.

Zato demokršćani hoće, žele i moraju usmjeriti svoje akcije za globalnu solidarnost i ekološko obraćanje na:

- ljudski razvoj

- gospodarski razvoj

- socijalni razvoj

PUT PREMA TRAJNOSTI

Radom se sigurno ide do stvarnog profita. Budući objekti našeg rada su one djelatnosti koje će biti :

- ekološki prihvatljive,

- socijalno poželjne,

- ekonomski rentabilne,

a u isto vrijeme se održavaju kao socijalna, ekonomska i ekološka, a za kršćane jedino prihvatljiva rješenja.

VRIJEME ZA DJELA

Budući u našim razmišljanjima mislimo da je ovo vrijeme, «vrijeme za djela» u središte našeg rado stavljamo ponajprije: BORBU PROTIV SIROMAŠTVA I NEPISMENOSTI.

Pojam siromaštva, skoro, više ne možemo uopće definirati jednostavnim ekonomskim pojmovima, već točnije, kao nemogućnost osobe da ostvari svoj potencijal koji joj je darovao Bog.

Razvoj je prije svega ljudsko pitanje, ali zato uz ljudsko i gospodarsko – socijalno pitanje. Podsjećamo na vrijednosti koje moraju nadahnjivati sva djelovanja i sve odluke na tom području. Pravna, ekonomska i tehnička rješenja i mjere nisu same dovoljne za rješavanje problema jer često sprječavaju održivost razvoja. Apsolutno siromaštvo pogađa previše naroda na zemlji.

Najraširenija povreda ljudskih prava na svijetu je krajnje siromaštvo.

Siromaštvo, često, čak nema pristupa niti temeljnim društvenim uslugama. U logici supsidijarnosti siromašni i obespravljeni moraju se smatrati subjektima koji sudjeluju u mjesnim nacionalnim i međunarodnim programima održivog razvoja.